Život i delo Đorđa Balaševića
Rođen je 11. maja 1953. godine u Novom Sadu. Bio je jugoslovenski i srpski kantautor, pesnik, glumac, jednom rečju umetnik.
Sanjao je u detinjstvu da postane fudbaler, ali je još u školskoj klupi pisao stihove. Gimnaziju je napustio u trećem razredu jer nije voleo matematiku, fiziku i hemiju. Završio ju je vanredno, a kasnije upisao Geografski fakultet na kome nikada nije diplomirao.
Svoju muzičku karijeru započinje u grupi „Žetva“ sa šaljivom pesmom „U razdeljak te ljubim“ koja je prodata u neverovatnom broju primeraka. Iz Žetve prelazi u grupu „Kao rani mraz“ gde snima prvu pesmu „Prva ljubav“. Solo karijeru započinje 1982. godine. Ukupno je objavio 14 albuma, od čega su 12 iz solo karijere.
Snimio je nekoliko filmova i serija među kojima je najpopularnija „Pop Ćira i pop Spira“ u kojoj glumi berberina Šacu. Napisao je romane „Tri posleratna druga“ „Jedan od onih života“ i „Kao rani mraz“. Za svaki roman snimio je albume na kojima je pesmama pratio radnju romana.
Ljubav prema supruzi Oliveri nikada nije krio. Bila je njegov pokretač, podrška i inspiracija. Album „Dnevnik starog momka“ objavljen 2001. godine sa 12 pesama posvećen je njegovoj večnoj ljubavi. Svaka pesma počinje jednim ženskim imenom, a kada se spoje početna slova svake pesme dobija se „Olja je najbolja“.
Odlazak ovakvog čoveka, umetnika, poete, nemerljiv je gubitak za našu kulturu. Na njegovim pesmama odrasle su generacije i njegovi stihovi su se često koristili u svakodnevnom govoru. Bio je simbol za emociju, za lepu reč, za priču. Njegove pesme pričaće priče o Vasi Ladačkom, Bubi Erdeljan, Devojci sa čardaš nogama, Eleonori, Kerama varoškim, Lepoj protinoj kći, Sinu jedincu… Njegovi stihovi podsetiće nas na Badnje veče, Prvu ljubav, Miholjsko leto, Bogojavljensku noć… Setiće nas zašto ne volimo januar i zašto ne treba lomiti bagrenje, da su došli Neki novi klinci… Otišao je umetnik koji je izlaskom na scenu ljubavlju obasipao sve one koji su došli da ga slušaju. Svaka njegova pesma je budila emociju, duboku i iskrenu. Veliku i istinitu kao sam život. Širio je ljubav i energiju koja bi celu salu u kojoj je pevao pretvarala u začarani svet jedinstva i sreće. Umeo je da zavrti ringišpil u glavi. On nije hteo da menja svet, njemu je ovaj bio dobar, hteo je samo da je voli – Oliveru, porodicu i ceo svet. Panonski mornar je podigao sidro i krenuo na večnu plovidbu.
Zasviraće jedan tužni D-moll i tugovaće svu noć. Svi koji su voleli Đorđa Balaševića, mogu stati u jednu rečenicu: Ostaćemo te željni, dok nas bude, naš Đole.