

Dragan Maksimović (Maksa) – Da li je zaboravljen?
Kada se pomene ime Dragana Maksimovića, mnogi se odmah sete vrhunskih uloga koje je ostvario u više od 60 pozorišnih, filmskih i televizijskih projekata.
Njegov talenat i posvećenost umetnosti ostavili su neizbrisiv trag u jugoslovenskoj i srpskoj kulturi. Veliki glumac srpske kinematografije rođen je 7. februara 1949. godine. Međutim, njegova karijera nije bila ono što je na kraju definisalo njegov život. Poslednji trenuci njegovog života prekinuti su kobnom noći 18. novembra 2000. godine, a taj događaj i danas izaziva gnev, tugu i duboko pitanje – da li je ovo društvo zaboravilo svog velikog umetnika?
Na Zelenom vencu, ispred restorana “Beli grad”, Maksimović je brutalno pretučen od strane huligana, sumnja se da su to bili navijači Rada. Bez obzira na to što su tu bili prolaznici, niko nije preduzeo ništa. Glumac, koji je bio astmatičar, dijabetičar i nedavno operisan od katarakte, nije imao snage da se suprotstavi. Oni koji su bili na licu mesta nisu reagovali, a gazda restorana je samo nemilosrdno isterao ljude napolje, dopuštajući da se Maksimović pretuče u punom vidokrugu svih prisutnih.
Nakon zverskog napada, Maksimović je prebačen u bolnicu, gde je bio podvrgnut mnogim operacijama. Međutim, pretrpeo je teške povrede, od kojih su prelomi butne kosti i karlice bili samo deo njegove borbe. Iako je bio u veoma teškom stanju, glumac nije želeo da sarađuje sa policijom. Njegov principijelan stav bio je da, kako je rekao, „ti mladi ljudi ne treba da budu gonjeni krivično“. Nažalost, 4. februara 2001. godine, preminuo je od embolije, četiri meseca nakon što je pretučen.
Iako je Maksimović ostavio neizbrisiv trag u srpskoj kulturi, da li je on zaista zaboravljen? Možda je zaboravljen od strane države, ali sigurno nije od svojih prijatelja, porodice i kolega. 2006. godine postavljena je spomen-ploča na Zelenom vencu, na inicijativu reditelja Gorana Markovića, koji je ukazao na to da je Maksimović zaboravljen, a ubice nisu privedene pravdi. Pored toga, svake godine mali, ali odabrani krug ljudi okuplja se na godišnjicu njegove smrti kod spomen-ploče, polažući vence i sećajući se ovog velikog umetnika.
Šira publika ga pamti, barem se nadam, po ulogama u ‘Petrijinom vencu’ gde je glumio Petrijinog drugog muža, zatim u ‘Pričama iz majstorske radionice’ gde je igrao Bogoljuba, u ‘Crnom bombarderu’ je bio ‘Psiho’, u ‘Poslednjem krugu u Monci’ je glumio Crnog, u ‘Šmekeru’ Belog, u ‘Lepa sela lepo gore’ profesora Petra itd.
I dok je ulica u beogradskoj Višnjičkoj Banji nazvana po njemu, ostaje pitanje za sve nas: Da li je Dragan Maksimović zaboravljen od društva? I ako nije, da li smo zaista učinili dovoljno da njegov život, njegovu umetnost i njegovu borbu poštujemo kako zaslužuje?
Pratite nas i na društvenim mrežama: Facebook | Instagram | Twitter | Threads | Linkedin Za pitanja ili predloge o saradnji možete nas kontaktirati na navedenu mail adresu: marketing@palilula.info |

