Između plodnih njiva i fabrike za preradu otpadnih voda

Palilula.info 20. septembra 2021.

Na samo petnaestak kilometara od centra grada trebalo bi da nikne postrojenje za preradu 80 odsto svih fekalija u gradu – Nadležni najavljuju početak izgradnje fabrike za septembar, a na mestu buduće izgradnje ni ašov nije zaboden.

Kada ulicom „najvećeg sina jugoslovenskih naroda i narodnosti” Maršala Tita protutnjite kroz Slance, dočeka vas glavna hranionica grada, mesto odakle na naše trpeze stiže najviše poljoprivrednih proizvoda – Veliko Selo. Jasne granice, za putnika namernika, između Slanaca i Velikog Sela nema, ali da ste se baš obreli u pravoj gradskoj magazi „govore” plastenici, zasađene njive i traktori pored puta.

Ovo mesto kraj Turskog Dunavca udaljeno je od glavne prestoničke štrafte samo petnaestak kilometara. Upravo u Velikom Selu planirana je i izgradnja prve i vrlo važne fabrike za preradu otpadnih voda. Na ovom mestu bi se prerađivalo 80 odsto svih fekalija u gradu.

Pre nekoliko dana Goran Vesić, zamenik gradonačelnika, najavio je početak izgradnje ovog postrojenja. Šta je u planu od predviđenih radova za prvu fazu nije poznato jer odgovor od grada i iz kabineta zamenika nije stigao. Pitanja smo uputili i Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, ali ni od njih ni slova.

Odranije se zna da je izgradnja fabrike planirana u Velikoselskom ritu i to na 98 hektara uz samu obalu Dunava, tačnije Dunavca.

Za sada, kako kažu meštani, a i mi smo se uverili, ni ašov nije zaboden. Ipak, neki radovi i poslovi obavljeni su prethodnih godina.

– Otkupljen je veliki broj njiva. Među njima je i moja. Kako kažu komšije, s tim se nije stalo. Već se radi eksproprijacija za još polja. Na kolikom prostoru će ta fabrika biti izgrađena ne znam tačno, al’ se po selu priča da će i skoro celu desnu stranu mesta zahvatiti, te da će biti iseljavanja. Nama zvanično još niko ništa nije rekao – kaže jedan od meštana.

On kaže da im nije baš svejedno što se gradi fabrika jer znaju kako je kad zatutnje kamioni svuda okolo.

– Prozori su nam se tresli kada je nasipan deo njiva na kome su izgrađene zgrade za smeštaj radnika, kad se pravio kanalizacioni tunel. Sada one zvrje prazne. A nismo baš sigurni koliko će ta fabrika uticati na poljoprivredu od koje živimo. Kažu da će kanalizacija koja ovde bude prerađena biti čista ko izvorska voda, a da li će videćemo – rekao je on.

Po poslednjem popisu, u Velikom Selu bilo je 388 domaćinstava i oko 1.300 odraslih stanovnika, ali se broj meštana smanjio.

– Sve je manje onih koji se bave poljoprivredom. Nekada od traktora nisi mogao da mrdneš po selu, a sada možeš da legneš na put i dobro odspavaš dok neki od njih ne naiđe. Sve je više i praznih kuća jer se mladi sele. Nešto malo više gradi se u poslednje vreme kraj reke, ali to su uglavnom vikendaši – ističe on.

Da bi se došlo do mesta gde bi trebalo da bude izgrađena fabrika, sa asfalta se silazi na prašnjav i rupama ispresecan kolski put. Kraj njega su nas sačekale njive obrasle u korov, bagrenjak, čičak…

Posle nekoliko kilometara truckanja u automobilu stiže se do mesta gde se vidi i širok betonirani kanal – deo budućeg kanalizacionog sistema. Iza su objekti „Hidrotehnike”, rampa i čuvar. S puta se vidi velika zgrada betonjerke i omanji vagoni koji su nekada vukli zemlju dok se kopao veliki tunel kojim će ubuduće teći fekalije. Dvadesetak metara desno od betonjerke i pristana su zaparložene njive gde bi trebalo da nikne fabrika.

Tražimo puteljke kojima se može najbliže prići Dunavcu da bismo proverili da li je išta od radova počelo. Srećom, još ima njiva i plastenika pored kojih može da se prođe.

„Dočekuju” nas zasadi tikvica, boranije, kupusa, karfiola… vredni seljani. A posle njiva tik uz obalu pravi raj – oaza zelenila i vode Dunavca kojim klize brodići. Tu nabasasmo na Zokija, Pecu i Dekija. Uredno rasporedili štapove i čekaju da riba zagrize.

– Nešto je danas slabo. Upecasmo samo deveriku, a zna ovde riba dobro da „radi”. Ovaj deo Dunava, odnosno kanal nazivaju još i Turski Dunavac jer su ga navodno Turci gradili. Između Dunavca i takozvanih srednjih voda je adica, a zatim glavni tok Dunava – objašnjava Zoki.

Ovo parče lepote oni su otkrili pre trideset godina i stalno mu se vraćaju.

– Plašim se samo da će malo toga ostati kada sagrade to postrojenje – priča Peca.

Pre desetak godina, priseća se Deki, dovedena je struja do glavne trafostanice. Kablovi su vučeni od groblja Lešće do ovog dela koga još nazivaju Kamenac u dužini od devet i po kilometara.

– Što se tiče tunela koji je od Višnjice kroz brdo došao dovde, njega su radili Nemci. I to sa mašinom koju zovu krtica. Tunel je, kažu, ogroman, u prečniku i do osam metara, i kroz njega bi sve te otpadne vode trebalo da prolaze – napominje Deki.

Dunavac je kod Kamenca dubok i do 12 metara, dok je pedesetak metara nizvodno, gde bi trebalo da nikne fabrika, dubina i do 15 metara.

– Ovde je divna priroda, reka je prekrasna, mir, tišina. Pravi raj. Šteta bi bila da se sve ovo uništi – kaže još jedan od pecaroša u ovom parčetu Velikog Sela.

A da ovaj deo, iako skriven od ljudi, nije pust, potvrđuje meštanka Dragica.

– U poslednje vreme ljudi ovde sve više prave sojenice, jer se u proleće Dunavac izlije do pola njiva. Skuplja se tu omladina, roštilja, veseli… A nedavno su baš na ovoj stazi što vodi ka reci snimani kadrovi iz serije „Vojna akademija” – priča Dragica dok zaliva njivu. Nekada joj samo za taj posao treba i po pet sati dnevno.

Meštani su se ovog leta različite načine borili sa sušom. Kopali su arteske bunare, crpli vodu iz Dunavca, a na njive odlazili u četiri sata ujutro da bi sve zalili.

Kako će biti posle izgradnje fabrike, šta će biti sa njihovim njivama i koliko će te otpadne vode uticati na reku koja im život znači, misle se mnogi od njih. Pitanje je samo koliko će još vode proteći Dunavcem dok na ovom mestu ne nikne moćno postrojenje za preradu otpadnih gradskih voda.

Ugovor potpisan sa kineskom korporacijom CMEC

U januaru 2020. godine Vlada Srbije i JKP „Vodovod i kanalizacija” potpisali du ugovor sa kineskom korporacijom CMEC („China Machinery Engineering Corporation”) za projekat sakupljanja i prečišćavanja otpadnih voda centralnog kanalizacionog sistema.

Ugovorom koji je potpisan sa Kinezima predviđena je izrada svih potrebnih studija (od Studije o količinama i kvalitetu otpadnih voda, geotehničkih i geomehaničkih studija do studija postojećih i budućih objekata kanalizacionog sistema), ali i završetka kompletne projektne dokumentacije neophodne za pribavljanje dozvola za gradnju.

Ovim ugovorom predviđena je i izgradnja objekata prve faze. To su delovi interceptora (velikog kolektora) od Hitne pomoći do Venizelosove, rekonstrukcija kanalizacione crpne stanice „Mostar”, koja će prepumpavati otpadnu vodu iz južnog dela grada (podslivovi Železnik, Banovo brdo, Topčider i Senjak), izgradnja kanalizacione crpne stanice „Ušće – nova” sa sifonom dužine oko 500 metara ispod reke Save, koja će prepumpavati otpadnu vodu iz zapadnog dela grada (novi Beograd i Zemun) do veze sa interceptorom i izgradnje prve faze postrojenja „Veliko Selo” sa mehaničkim tretmanom koji podrazumeva prepumpavanje i prečišćavanje na grubim i finim rešetkama, uklanjanje peska, suspendovanih materija i masti.

Za realizaciju prve faze obezbeđeno je 271.700 000 evra.

U drugoj fazi bi se ušlo u ugovaranje završetka izgradnje postrojenja u kome bi se radilo završno prečišćavanje. To podrazumeva izdvajanje mulja u taložnicama, uklanjanje azota i fosfora na bazi aktivnog uglja i tretman svih drugih nusprodukata.

Izvor: politika.rs
Pratite nas i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads i Linkedin.
Između plodnih njiva i fabrike za preradu otpadnih voda
Copy link