Kada poslodavci plaćaju doprinose za radnike na obuci?

Kada poslodavci angažuju radnike na obuci ili stručnoj praksi, često se postavlja pitanje kada i kako treba plaćati doprinose za socijalno osiguranje.

Prema novim pojašnjenjima Ministarstva finansija, poslodavci imaju jasne obaveze u vezi sa doprinosima kada je ugovorena novčana naknada za obavljanje poslova u okviru obuke.

Šta se sve plaća?

Prema Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, radnici koji obavljaju obuku ili stručnu praksu na osnovu ugovora o stručnom osposobljavanju, iako nisu zaposleni u tradicionalnom smislu, mogu ostvariti pravo na doprinos za socijalno osiguranje. Ukoliko radnik prima naknadu za svoj rad, poslodavac je dužan da uplaćuje doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, ali samo u slučaju povrede na radu ili profesionalne bolesti. Takođe, obavezan je da plaća doprinos za zdravstveno osiguranje u istim situacijama.

Koliko iznose stope doprinosa?

Poslodavci koji angažuju radnike na obuci, prema Zakonu o doprinosima, moraju uplaćivati 4% za penzijsko i invalidsko osiguranje, te 2% za zdravstveno osiguranje, a ovi doprinosi se obračunavaju na osnovicu koja zavisi od ugovorene naknade.

Za radnike koji obavljaju obuku ili praksu uz naknadu, doprinosi su već uključeni u iznos naknade, što znači da je osnovica za obračun već definisana. Takođe, kada je naknada veća od minimalne osnovice, doprinosi se obračunavaju na taj viši iznos.

Kako se obračunava porez?

Na osnovu Zakona o porezu na dohodak građana, porez se obračunava na osnovu bruto prihoda koji je umanjen za normalne troškove koji iznose 20%. Porez se odnosi na „druge prihode“ i obavezan je za sve fizičke osobe koje ostvaruju prihod, ali nisu oporezovane na drugi način.

Kada je reč o licima koja se usavršavaju, postoje dva tipa ugovora koje poslodavci mogu sklopiti sa njima:

1. Ugovor o stručnom osposobljavanju – Ovaj ugovor se sklapa u slučajevima kada je obavljanje pripravničkog staža ili polaganje stručnog ispita neophodno za samostalan rad u određenoj struci. Takvi ugovori su česti u oblastima kao što su pravo, medicina, inženjering i druge profesije koje zahtevaju licencu ili sertifikat.
2. Ugovor o stručnom usavršavanju – Ovaj ugovor može biti sklopljen samo kada je posebnim propisom utvrđen program stručnog usavršavanja, a takvi ugovori moraju biti u skladu sa zvaničnim i regulisanim programima koji se primenjuju u određenim strukama.

U oba slučaja, važno je pratiti kako porez na dohodak i doprinosi utiču na iznos koji se mora platiti, u skladu sa pravilnicima.

Iako radnici na obuci nisu zaposleni u klasičnom smislu, ugovori o stručnom osposobljavanju i usavršavanju omogućavaju im da dobiju određene novčane naknade i beneficije, dok poslodavci snose odgovornost za plaćanje doprinosa prema zakonima Republike Srbije.

Da li ste znali koje obaveze poslodavci imaju u vezi sa radnicima na obuci?

Izvor: Biznis.rs, Foto: Freepik