
„Volim Padinjak” – pokretač promena u naselju
Žitelji Padinske Skele zajedno pokušavaju da reše probleme kojih je previše za najveću mesnu zajednicu u Beogradu.
Prioritet je prenamena zemljišta koje pripada PKB-u kako bi građani mogli da uknjiže stanove, a komunalne službe počele da brinu o njima.
Od školskih drugara do boraca za naselje
Krajem prošle godine nagrađeni su priznanjem „Pokretači promena 2021” za rešavanje komunalnih problema. Kada su devedesetih završili OŠ „Olga Petrov”, verovatno nisu slutili da će tridesetak godina kasnije postati borci za bolju budućnost svog kraja. Nekadašnji drugari okupili su se u Udruženju „Volim Padinjak”, kome su se pridružile brojne komšije. Udruženje formalno postoji od marta 2021. godine na teritoriji opštine Palilula.
Sve je počelo krajem 2019. godine kada je njihova generacija odlučila da se okupi nakon tri decenije. Pitanja onih koji su se odselili svodila su se na to šta ima novo u Skeli. „Svi su to pitali, a mi koji ovde živimo odgovarali smo da ne samo da nema ništa novo, nego da ni ovo staro ne valja”, kaže Jelena Šikuljak, predsednica udruženja.
Nasleđeni problemi i nerešen status zemljišta
Udruženje je ubrzo preuzelo ulogu neaktivne mesne zajednice čiji organi nisu ni izabrani. Problemi su brojni:
- Kanalizacija: Delimično urađena, ostatak stanovništva koristi septičke jame.
- Voda: Loš kvalitet zbog starih azbestnih cevi koje često pucaju.
- Vlasništvo: Sve u naseljima pripada PKB-u, firmi koja praktično više ne postoji.
Zbog nerešenog statusa zemljišta, gradske službe poput „Zelenila” ili „Vodovoda” ne preuzimaju održavanje. Stanovnici ne mogu da uknjiže svoje domove niti da koriste dom kulture, što stvara osećaj pravne i komunalne nesigurnosti.
Izazovi u prevozu i infrastrukturi
„Prevoz je noćna mora”, navodi Šikuljak. Dok je linija 101 dobra, autobusi za ostala naselja idu na sat vremena, što je nedovoljno za toliki broj ljudi. Infrastruktura je ostala na nivou onoga što je nekada radio PKB. U puteve se ništa ne ulaže, a za svako krpljenje rupa udruženje mora dugo da moli nadležne organe.
Ipak, udruženje je postiglo određene uspehe. Saradnja sa „Gradskom čistoćom” je odlična; kanali se čiste redovno, a đubrijere prazne na vreme. S druge strane, najveći otpor javlja se kod zahteva za asfaltiranje. Iako su predali zahteve za šest ulica, nijedna još nije sređena.
Zdravstvo i osnovni uslovi za život
Zdravstvena zaštita je posebna „kost u grlu”. Službe u lokalnom Domu zdravlja se gase, pa građani moraju da putuju čak do Borče. Za stanovnike Dunavca to znači sat vremena vožnje autobusom u jednom pravcu. Mnoge ambulante su zatvorene pod izgovorom pandemije, a policijska stanica i rešavanje problema pasa lutalica ostaju na listi prioriteta.
Žitelji ne traže luksuz, već osnovne uslove. Na primer, najbliži bankomat je udaljen sedam kilometara. „Nećemo odustati jer ovde žive naša deca. Mi ne planiramo da se selimo i samo hoćemo normalno da živimo”, ističe Jelena.
Buđenje nade uz priznanja
Nadležni polako počinju ozbiljnije da shvataju ovo udruženje, čemu je doprinela i nagrada „Pokretači promena”. Od novčanog dela nagrade kupljeni su filteri za prečišćavanje vode za lokalne vrtiće. Najvažniji rezultat je, ipak, buđenje samih građana koji su nakon 30 godina stagnacije videli da su promene ipak moguće.
Izvor: politika.rs













