
Buffett vs Ferrero: Lično poverenje ili strateška akvizicija
Kako to kaže knjiga Inteligentni investitor, jedna od omiljenih Vorena Bafeta, investitor treba da ulaže u one akcije za koje nema problem da poseduje bez obzira na njihovu vrednost.
Odnosno, ovde je autor hteo da kaže, da investitor treba da ulaže u one biznise u koje veruje, odnosno čije delove želi da poseduje bez obzira na to da li će mu doneti i profit. Međutim, ako je verovati poslednjim dešavanjima u kompanijama u prehrambenoj industriji, možda to i nije dovoljno! Nekad možda treba imati taktiku koju ima kompanija Ferrero, a to je da preuzima one akcije u koje se tiču njene industrije.
Bafetova filozofija investiranja
Bilo bi neozbiljno reći da se Voren Bafet ne razume u ulaganje i investiranje. Štaviše, daleko je profitabilniji od Ferrera. Kako on sam kaže, on ne poseduje akcije, on poseduje uspešni američki biznis.
Kad se kaže američki biznis, ne misli se na jedan konkretan biznis, već na celu američku privredu. On i Čarli Munger su svojim dugogodišnjim poslovanjem došli do toga da njihova kompanija poseduje udele u mnogobrojnim velikim kompanijama širom Sjedinjenih Američkih Država.
Oprezno sa tehnologijom
Činjenica jeste da osim kompanije Epl, ne poseduju mnogo u tehnološkom sektoru, jer sam Bafet nije želeo da ulaže u nešto što ne zna. I to je manje-više dokazano, jer da Bil Gejts, vlasnik Majkrosofta, nije poslušao Bafetov savet i divezifikovao portfolio, odnosno da je ostavio samo akcije svoje kompanije, danas bi imao bogatstvo od 1,4 biliona, naspram sadašnjih 124 milijarde. Naravno, ova tvrnja svakako jeste paušalna. Pitanje je u kom pravcu bi se i kompanija Majkrosoft razvijala da su stvari ostale na tom nivou.
Nisu napravili mnogo, ali su pogodili pravo
Sa druge strane, sam Bafet je rekao da oni sami po sebi nisu napravili mnogo, tek par dobrih poteza sa kojima su došli do velikog novca. A najnovija iskustva u ulaganjima u prehrambenoj industriji su to i pokazala.
Zajedno sa svojim brazilskim partnerima napravili su otkupe a zatim i velika spajanja dva velika brenda, Krafta i Hajnca. Od 2015. do danas, bez obzira na spajanje i reorganizaciju, nisu uspeli da podignu vrednost ove kompanije.
Prvobitno je Bafet priznao da su kompaniju preplatili, a nakon toga je postalo jasno da svi potezi koji su ekonomski opravdani, poput smanjenja broja zaposlenih, optimizacije logistike i slično nisu doneli rezultat.
Ferrero, tiha ekspanzija
Nasuprot njima, u ovom periodu, kompanija Ferrero je laganim koracima počela ozbiljnije da ulazi na severnoameričko tržište. Sa desetostruko manjim ulaganjima od Bafetovih, počeli su da grade svoju ekspanziju.
Prvobitno su kupili Nestle čokoladnu diviziju u Severnoj Americi, da bi u poslednjih par dana ušli u proces preuzimanja Kellogovog posla vezanog za cerealije.
Dve filozofije, dva rezultata
Za razliku od Kraft-Heinz projekta, Ferrero je ove brendove oživeo. Oslanjajući se na tradiciju i znanje, postepeno su doprineli njihovom rastu.
Spajanje Krafta i Hajnca trebalo je da stvori giganta koji dominira tržištem. To se nije desilo. Očekivanja su bila prevelika, a ulaganja u razvoj izostala. Pad vrednosti bio je neminovan.
Ferrero je, sa druge strane, ulagao u razvoj i inovacije. Kada je reč o hrani, nije dovoljno imati dobre finansijske izveštaje. Hrana mora da se pravi sa dušom i mora biti ukusna.
Bez obzira na stereotipe o Sicilijancima, Italijani imaju više hedonizma i strasti prema hrani nego ljudi sa Vol Strita. I drže se svog posla, možda je baš to ključ uspeha.
Autor: Dino Spasovski, Foto: Canva Pro













